tag:blogger.com,1999:blog-63015421135718040982023-11-16T03:54:09.910-08:00Bakterije i VirusiStari Slatinikhttp://www.blogger.com/profile/07283375907149797128noreply@blogger.comBlogger10125tag:blogger.com,1999:blog-6301542113571804098.post-2822414083355157202013-12-27T12:05:00.000-08:002013-12-27T12:05:15.882-08:00Otkrivena 'super bakterija' opasnija od AIDS-a!<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="http://bakterije-virusi.blogspot.com/" target="_blank"><img alt=" nova bakterija" border="0" height="179" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh_xrgXngLsKrosor78AcUdVL0D3jUeZ3sdwB8pW3v9cugjLW9AYeGxlSOjpJ11aC4p_28opKqYtPrX_jmkNARLupdkKxJ2VSDavarRWPw39W0QlE3zvIXJKVQyyr9_7PzfwxQl5VmRoVNK/s320/Opasna+bakterija+01.jpg" width="320" /></a></div>
<br />
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Znanstvenici su na Havajima zabilježili dva slučaja "super bakterije" H041, koja bi mogla ubiti više ljudi nego AIDS ako se ubrzo ne pronađe antibiotik kojim bi se liječila. Naime, radi se o soju gonoreje koji je otporan na sve poznate antibiotike.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Bakterija je otkrivena u Japanu prije dvije godine, a slučajevi zaraze, osim na Havajima, zabilježeni su i u Kaliforniji i Norveškoj. Iako dosad nije zabilježen ni jedan smrtni slučaj, moglo bi se dogoditi da se u kratkom roku zarazi više ljudi.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
S obzirom na to da je agresivnija od AIDS-a zdravstveni djelatnici tražili su od američkog Kongresa da odobri 54 milijuna dolara za proizvodnju antibiotika, kao i za edukaciju i kampanju kojom bi se upozorilo ljude na opasnost ove bakterije. </div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
</div>
Stari Slatinikhttp://www.blogger.com/profile/07283375907149797128noreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-6301542113571804098.post-34659760501609299272012-05-23T01:20:00.000-07:002012-05-23T01:20:15.918-07:00Lijek protiv "nove" bakterije?<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on"><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="http://bakterije-virusi.blogspot.com/" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="200" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhvSUrqE31KqOIb-Jpzl18z5_DMBl-anfp2LJuS9GUNZXN1fb4KXj3JYDi5sY6558gTjPni8-qOWJ1X2j4MJzM5dF1eYxhT_SublIq71FNzTxbAuDrDMzi5xAI-rfL3hkLqmAF2y8cDUNVQ/s200/Bakterija.jpg" width="141" /></a></div><br />
<div style="text-align: justify;">Crijevna bakterija EHEC već punih deset dana plaši stanovnike Njemačke. Do sad je bakterijom zaraženo 1.200 ljudi, a od komplikacija je umrlo jedanaest osoba. Što je najgore, ne zna se, odakle dolazi ta bakterija.</div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;">Sve dok stručnjaci ne otkriju put kako ta bakterija dolazi do građana, iz njemačkog Ministarstva za zaštitu potrošača i dalje pozivaju građane neka izbjegavaju krastavce, rajčicu i zelenu salatu. Najviše je zaraženih i dalje na sjeveru Njemačke, ali njihov broj neprestano raste. Profesor sa sveučilišne klinike u Hamburgu Jörg Debatin, nije optimist: "Obzirom na statistiku i česte slučajeve teškog tijeka bolesti, moramo poći od pretpostavke da ćemo izgubiti još pacijenata."</div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;">Slučajeva zaraze crijevnom bakterijom EHEC sve više ima i u drugim dijelovima Njemačke, a ovog ponedjeljka je javljeno i o prvom smrtnom slučaju u pokrajini Sjevernom Porajnju i Vestfaliji: riječ je o 91-godišnjoj starici u okrugu Paderborn koja je preminula ove nedjelje. Javljeno je i o slučajevima oboljenja u drugim zemljama Europe, na primjer u Danskoj i Švedskoj. Mikrobiolozi su potvrdili kako je uzročnik inačica ove obitelji bakterija koji dolazi iz obitelji Husec 41. Znanstvenicima je ta bakterija i prije bila poznata - ali kao svojevrsni egzot koji se rijetko pojavljivao u kulturama "običnih" coli-bakterija. I dalje jedan trag te bakterije vodi u Španjolku jer je otkriven na krastavcima koji se uzgajaju u toj zemlji pa su tako španjolski krastavci povučeni iz prodaje i u Austriji i Češkoj.</div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;">Lijek protiv opake bolesti</div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;">Liječnici užurbano provode ispitivanje novog lijeka protiv ove vrste infekcije. Riječ je o aktivnoj tvari stručnog naziva eculizumab kojom je već 2010. liječeno troje djece oboljelih od EHEC-bakterije, o čemu je pisao i "New England Journal of Medicine". To sredstvo ispituju i na sveučilišnoj bolnici u Hannoveru i za sada su tek izjavili kako su veoma zadovoljni prvim ispitivanjima, ali kako se ona moraju nastaviti prije nego što ta terapija postane standardna za sve slučajeve oboljenja. Jer, stručnjaci su suočeni sa starim neprijateljem, ali u obliku i u razmjerima koji je do sada bio nepoznat.</div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;">Direktor Klinike za nefrologiju u Kölnu Jan Galle: "Bakteriju EHEC poznajemo već nekoliko godina, ali ne u ovom obliku u kojoj se sada pojavljuje u Njemačkoj. Znamo da se ona prenosi rukama s jedne na drugu površinu i zato preporučujemo opsežne higijenske mjere i izbjegavanje sirovih krastavaca, rajčica i salate dok ne otkrijemo put zaraze. To je jedini način biti siguran." Ova infekcija se javlja kao težak i krvavi proljev, povraćanje i grčeve u trbuhu. U krvi ta bakterija ubija krvna zrnca koja mogu teško oštetiti kapilare bubrega, ali mogu biti kobna i ako dospiju u kapilare mozga. Stručnjaci još ne znaju točno niti koji je "prirodan" životni vijek takve bakterije: to može biti dvadesetak dana, ali može poživjeti i više od jedne godine. Uopće, još je mnogo pitanja vezano za ovog mikroskopski sitnog neprijatelja, ali znanstvenici čine sve što mogu kako bi što prije pronašli odgovore.</div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;"><br />
</div></div>Stari Slatinikhttp://www.blogger.com/profile/07283375907149797128noreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-6301542113571804098.post-47457612977965961042012-03-13T12:20:00.002-07:002012-03-13T12:24:43.473-07:00Bakterije koje rade za nas<a href="http://bakterije-virusi.blogspot.com/"><img style="MARGIN: 0px 10px 10px 0px; WIDTH: 200px; FLOAT: left; HEIGHT: 165px; CURSOR: hand" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5719464442855713298" border="0" alt="" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgkBHDgOWAB5H1vKcDCwDehAZTjpGKwf5qpKRw7gsdDytmFdBES5Wx0Ub6MPomqap9C6YLnLuFre9Kq1qWgAf_1NR3YOrT5jV4HHzgoe9vKE51LBFXSCGLru8JKZVWS4M9FvQxi1Ilr81UR/s200/Virusi+i+Bakterije.jpg" /></a><br /><br /><div align="justify">Stoljećima ljudi koriste životinje za razne poslove koje ne mogu obavljati sami kao oranje, prijenos tereta, vuču kola. Koristimo biljke za hranu, ogrjev, izradu papira ili lijekova. Koristimo i Sunčevu energiju, energiju vjetra i vode. Kroz stoljeća pronalazimo načine kako natjerati prirodu da radi za nas. No, kada pomislimo na bakterije, često na njih gledamo kao na neprijatelje koje treba što prije „srediti” antibioticima. Na koji način bakterije danas i u budućnosti mogu raditi za nas, doznajte u nastavku.<br /><br />Manipuliranje bakterijama i „tjeranje” ovih organizama da rade za nas velikim dijelom nam je omogućila rekombinantna DNA tehnologija. Ukratko, u bakterije se ubacuju strani geni, na primjer ljudski, a bakterija potom ne proizvodi samo svoje proteine, nego proizvodi i ljudski protein. Bakterija koja najviše radi za ljude je Escherichia coli (E. coli). Nalazimo je u ljudskom organizmu, u crijevima, gdje s nama živi u simbiozi – mi joj dajemo hranu, a ona nama vitamin K2. Znači, partnerstvo je već stvoreno na prirodan način, a rekombinantna DNA tehnologija je pronašla nove poslove za E. coli. Ona se danas najviše koristi za modernu proizvodnju inzulina. Nekada se ljudima davao životinjski inzulin (izoliran iz svinja i goveda), no nedostatak ovog inzulina su moguće alergijske reakcije, pošto se životinjski inzulin razlikuje za nekoliko aminokiselina od ljudskog. Osim što proizvodi inzulin, rekombinantna E. coli se koristi i za proizvodnju ljudskog hormona rasta, ljudskog faktora stimulacije kolonija granulocita (koristi se da bi se povećao broj neutrofila u nekih pacijenata nakon kemoterapije i tako se smanjila učestalost infekcija), interferona alfa-2a i alfa-2b (koriste se za liječenje hepatitisa C i nekih vrsta tumora), tkivnog aktivatora plazminogena (koristi kod srčanog i moždanog udara da bi se rastvorili ugrušci) i mnoge druge proteine, piše biologija.com.hr<br /><br />No, bakterije ne služe samo za proizvodnju lijekova. One nam postaju saveznik u borbi protiv onečišćenja. Rekombinantne bakterije koje mogu razgraditi herbicid atrazin na netoksične produkte u pokusima čišćenja tla pokazale su uspješnost od 52%. Rekombinantna E. coli koja ima protein za vezanje žive na membrani uspješno odstranjuje živu iz otpadnih voda vežući je na sebe, a postoje i pokusi u kojima se kombiniraju bakterije i biljke. U njima se korijenje biljaka inokulira rekombinantnim bakterijama. Biljke, pogotovo drveće, pogodne su za ovakvo partnerstvo jer njihovo korijenje prožimlje zemlju te tako bakterije na korijenju dopiru do veće površine i dublje nego bakterije samo razasute po površini zemlje. Također, biljke uvlače vodu kroz korijenje (drveće uvlači litre vode dnevno), a usput prolazi kraj bakterija koje odstranjuju, na primjer, teške metale.<br /><br />Ni tu nije kraj popisa poslova koje bakterije mogu obavljati za nas. Znanstvenici sa UCLA Henry Samuel School of Engineering and Applied Science su razvili rekombinantnu E. coli koja glukozu pretvara u razgranate alkohole poput izobutanola. Mješavina alkohola koje proizvodi potencijalna je zamjena za benzin u budućnosti. Rekombinantne bakterije proizvode aminokiselinu fenilalanin koja se među ostalim koristi i u proizvodnji umjetnog sladila aspartama. To umjetno sladilo može se pronaći u gotovo svim žvakaćim gumama, u mnogim sokovima, instant kavama i slatkišima. Kompanija Genomatica Inc. objavila je da su pomoću bakterija proizveli 1,4- butandiol koji se koristi u proizvodnji plastike, otapala, elastičnih vlakana i u proizvodnji lijekova. Sve što je modificiranim bakterijama bilo potrebno je bio šećer sukroza i voda. Proizvodnjom 1,4- butandiola na ovaj način ispušta se 25% manje stakleničkih plinova i troši 30% manje energije. Na Sveučilištu u Newcastleu su razvijene „BacillaFilla” bakterije koje u pukotinama u betonu stvaraju jednu vrstu ljepila i tako popravljaju beton. Znanstvenici sa Sveučilišta u San Franciscu u Kaliforniji i Sveučilišta u Austinu u Texasu zajedno su razvili bakterije koje izložene svjetlu stvaraju crno bijele fotografije, prenosi biologija.com.hr<br /><br />Kao i gotovo svaki napredak u znanosti, tako i ovaj prate mnoga pitanja. Što se događa kada se rekombinantne bakterije pusti u prirodu kao kod čišćenja tla od teških metala? Hoće li poremetiti biološku ravnotežu u tlu? Istisnuti druge korisne bakterije? Naravno, postoji bojazan od zloupotrebe rekombinantne tehnologije za proizvodnju biološkog oružja. I opet, kao kod svakog napretka u znanosti, odgovor je isti. Ovisi o nama. Ako ćemo biti dovoljno kreativni, ali i pažljivi i razboriti u korištenju te tehnologije, njene mogućnosti se zaista čine neograničene.<br /><br /><em><span style="font-size:85%;">Izvor: znanost.com<br /></span></em></div>Stari Slatinikhttp://www.blogger.com/profile/07283375907149797128noreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-6301542113571804098.post-2195439617023653922011-12-30T11:00:00.000-08:002011-12-30T11:04:08.172-08:00Dobre bakterije jamče dugovječnost<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhx57XwocScr0sTeKp95l5Hk672nxXNFRKhrVKGhUbPR39mZuORgje9nZ7ovJzMe1d2WmEveTHFC6C2P4z2kSL33ERVF3KSxzcfG7ufJYFT_NYYk5C-7MvROhYjObpOEbaQo9n5iCsN_azV/s1600/1.jpg"><img style="MARGIN: 0px 10px 10px 0px; WIDTH: 200px; FLOAT: left; HEIGHT: 135px; CURSOR: hand" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5691998959212382274" border="0" alt="" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhx57XwocScr0sTeKp95l5Hk672nxXNFRKhrVKGhUbPR39mZuORgje9nZ7ovJzMe1d2WmEveTHFC6C2P4z2kSL33ERVF3KSxzcfG7ufJYFT_NYYk5C-7MvROhYjObpOEbaQo9n5iCsN_azV/s200/1.jpg" /></a><br /><br /><br /><div align="justify">Međunarodni tim znanstvenika otkrio je dosad nepoznati svijet bakterija u našem tijelu. Probavni sustav dom je za 160 vrsta mikroba, koji čine ekosistem trostruko veći brojem stanica od ukupnog broja stanica ljudskog organizma.<br /><br />Probava je ključ zdravog organizma i dugovječnosti. Umjesto eliksira mladosti iz zahrđalog čarobnjakova lonca, uskoro ćemo dobiti sintetizirane bakterije crijeva u tableti... i doživjeti stotu.<br /><br />Naime, međunarodni tim znanstvenika otkrio je dosad nepoznati svijet bakterija u našem tijelu. Probavni sustav dom je za 160 vrsta mikroba, koji čine ekosistem trostruko veći brojem stanica od ukupnog broja stanica ljudskog organizma.<br /><br />U prijevodu, svijet unutar svijeta. Logično je pitanje kako to da dosad nismo znali za te podstanare. Znanstvenici nisu mogli proučiti ljudska crijeva jer bakterije koje u njima žive ne mogu preživjeti ako nisu u prirodnom okruženju.<br /><br />Umjesto da ih "vade" van, uz pomoć najnovije tehnologije su zavirili unutra. Uspjeli su popisati 1000 bakterija, opisati njihov DNA, dati im ime, ali ne i razotkriti njihovu zadaću u probavi.<br /><br /><em><span style="font-size:85%;">Autor: Anamarija Kronast (Nacional)<br /></span></em><br /></div>Stari Slatinikhttp://www.blogger.com/profile/07283375907149797128noreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-6301542113571804098.post-68948188154312542782011-11-28T10:58:00.000-08:002011-11-28T11:02:37.842-08:00I virusi mogu dobiti virozu<a onblur="try {parent.deselectBloggerImageGracefully();} catch(e) {}" href="http://bakterije-virusi.blogspot.com/"><img style="float: left; margin: 0pt 10px 10px 0pt; cursor: pointer; width: 200px; height: 130px;" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhbAjvP0GrsbgueKSFdOtQvBXb7zO6KMJvXW1m6jywgJKTbTKGQO0zDoY7DsE-YAp1xSZtTUjCIcwI188wrINAQEsRpgifcW4eMAAUz2Yytbum40OvJG38OtmvEBpe3U4ezBkKqnzYiBRsj/s200/1.jpg" alt="" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5680123956053617938" border="0" /></a><br /><br /><div style="text-align: justify;">I virusi se mogu razboljeti, ako se zaraze drugim virusima, tvrde znanstvenici sa Sredozemnog sveučilišta u Marseilleu. Francuski mikrobiolozi vjeruju da su otkrili novu porodicu virusa koja omogućuje "zarazu virusa virusima", objavljeno je u najnovijem izdanju časopisa Nature.<br /><br />Novootkriveni virus, nazvan "Sputnik", vrlo je malen i sadrži samo 20 gena. Otkriven je u skupini ranije otkrivenog virusa koji širi zarazu među amebama. Sputnik se nastanjuje na drugom virusu i utječe na njegov reproduktivni mehanizam. Pokazalo se da zaraženi virusi između ostaloga stvaraju izobličene strukture, odnosno da "obolijevaju".<br /><br />Po uzoru na bakteriofage, viruse koje inficiraju bakterije, novi tip virusa nazvan je virofazi.<br /><br />Stručnjaci su istodobno poručili da ne postoji nada da bi novootkriveni virusi mogli poslužiti za borbu protiv virusnih oboljenja ljudi. Oni pretpostavljaju da su Sputnik i njegovi srodnici u stanju napadati samo velike viruse, a virusi koji predstavljaju uzročnike opasnih bolesti u pravilu su mali. (HINA)<br /></div>Stari Slatinikhttp://www.blogger.com/profile/07283375907149797128noreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-6301542113571804098.post-90913304676811594732011-11-18T00:25:00.000-08:002011-11-18T00:28:33.327-08:00Lijekovi za liječenje akni pomažu i u liječenju AIDS-a?<a onblur="try {parent.deselectBloggerImageGracefully();} catch(e) {}" href="http://bakterije-virusi.blogspot.com/"><img style="float: left; margin: 0pt 10px 10px 0pt; cursor: pointer; width: 199px; height: 200px;" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjEJrArsSiRtnyBc0-p1Icb5DuPP9TJ4dZ7kBxve3GCm9PEU7jswHpwrasguhpmzr1kOEDn7FXPYJ51gcEJUapywW6OhSHDKIxcqQOfw9kQKV6iFXMgpENwxufqs-YDOhd5N2cktcxcS8Ab/s200/1.gif" alt="" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5676249693253673890" border="0" /></a><br /><div style="text-align: justify;">Znanstvenici sa Sveučilišta Johns Hopkins otkrili su da relativno skupi, ali sigurni antibiotici, koji se od 1970-ih koriste u liječenju akni, pomažu u pronalaženju stanica koje se nalaze u fazi mirovanja, a zaražene su virusom HIV-a te sprječavaju njihovu reaktivaciju i umnožavanje.<br /><br />Lijek zvan minociklin koji će, pretpostavlja se, pomoći uspješnijem liječenju ljudi zaraženih HIV-om, koristit će se u kombinaciji s već postojećom skupinom lijekova protiv AIDS-a nazvanom HAART terapija (Highly Active Antiretroviral Therapy), prema istraživanju koje je objavljeno u časopisu The Journal of Infectious Diseases.<br /><br />“Najveći doprinos u upotrebi minociklina je taj što navedeni lijek usporava razvoj otpornosti virusa na lijekove budući da minociklin djeluje preko staničnih mehanizama, a ne pomoću virusnih bjelančevina kao većina drugih lijekova”, kaže profesorica molekularne i komparativne patobiologije sa Sveučilišta Johns Hopkins Janice Clements.<br /><br />“Za sada je liječnicima cilj da kod ljudi zaraženih HIV virusom uspiju dovesti virus u neaktivno stanje”, navodi Clemens. “Dok je HAART terapija dosta učinkovita u smanjenju umnožavanja virusa, minociklin je novo oružje u borbi protiv opasnog virusa. Budući da lijekovi korišteni kao dio HAART terapije ne pokazuju povećanu specifičnost prema virusu, minociklin bi se trebao baš tu pokazati učinkovitim, regulirajući T limfocite, glavne nositelje imunološkog odgovora i ciljne stanice koje inače HIV virus napada. Prema Clemens, minociklin smanjuje sposobnost T limfocita u aktivaciji i proliferaciji, neizmjerno važnih čimbenika za stvaranje i napredovanje HIV virusa što se onda očituje kao AIDS.<br /><br />Ako se uzima svakodnevno, HAART terapija može spriječiti pojavu bolesti, ali nije rješenje kao lijek kad se AIDS već pojavi. Tada se HIV virus održava na niskoj razini u organizmu, ali nikad skroz ne nestane; tako ostaje prikriven u nekim od stanica imunološkog sustava. Ako osoba prestane uzimati HAART terapiju ili slučajno zaboravi jednu dozu, virus se može reaktivirati iz prikrivenih stanica imunološkog sustava i početi se širiti.<br /><br />Zamisao upotrebe minociklina kao dodatne terapije uz HAART pojavila se kad je skupina znanstvenika s Hopkinsa proučavala neka druga istraživanja o pacijentima koji su bolovali od reumatoidnog artritisa te se pokazalo da minociklin ima protuupalni učinak na T limfocite. Grupa istraživača s Hopkinsa je povezala ta prijašnja istraživanja s vlastitim istraživanjem u kojem su pokazali da minociklin ima značajne učinke u liječenju majmuna zaraženih SIV-om, jednostavnijim oblikom HIV-a. Kod majmuna koji su bili liječeni minociklinom, količina virusa u cerebrospinalnom likvoru, virusne RNA u mozgu i drugim centrima središnjeg živčanog sustava je bila značajno smanjena. Pokazalo se, također, da lijek uspješno smanjuje virusnu aktivaciju i proliferaciju.<br /><br />“Budući da minociklin smanjuje aktivaciju T stanica, moglo bi se pomisliti da smanjuje i učinkovitost imunološkog sustava kod majmuna vrste makaki, koji su vrlo slični ljudima, ali mi nismo zapazili nikakav sličan učinak”, ističe Gregory Szeto, apsolvent sa Department of Cellular and Molecular Medicine. “Ovaj lijek pokazuje odličan uspjeh i idealan je lijek za HIV zato što vrlo specifično djeluje na aktivaciju imunološkog sustava.”<br /><br />Uspjeh na životinjskom modelu potaknuo je znanstvenike da prouče učinak minociklina na imunološki sustav ljudskih T limfocita zaraženih HIV-om u epruvetama. Koristeći ljudske stanice zaražene HIV-om, a koje su bile pod HAART terapijom, znanstvenici su izolirali one koje se nalaze u stanju mirovanja i polovici navedenih stanica su dali minociklin. Tada su izračunali koliko je virusnih dijelova bilo reaktivirano i pronašli su da gotovo ne postoje zamjetljive razine virusa u slučaju stanica liječenih minociklinom dok to nije bio slučaj kod onih koje nisu bile tretirane navedenim lijekom.<br /><br />“Minociklin smanjuje sposobnost virusa da prijeđe iz neaktivnog u aktivni oblik unutar zaraženih T limfocita”, navodi Szeto. “Taj lijek uzrokuje da ni jedna od milijun stanica zaraženih virusom ne uspije izmaći učinku HAART terapije, za razliku od vremena kad se nije koristio i kad HAART nije djelovala na jednu neaktivnu stanicu od milijun onih koje su zaražene. Ne samo da minociklin sprječava virusnu aktivaciju, već i održava stupanj količine virusa koji je u prikrivenom stanju na još manjoj razini. To je bio konačni cilj: postići dugotrajno stanje u kojem nema stanica zaraženih virusom.<br /><br />Istraživači su koristili molekularne biljege kako bi otkrili da minociklin vrlo specifično i selektivno prekida poznate specifične signalne puteve važne u aktivaciji T limfocita. Unatoč svemu, antibiotik minociklin ne uništava u potpunosti T stanice ili smanjuje njihovu sposobnost u imunološkom odgovoru na druge infekcije i bolesti, što je neizmjerno važno za pojedince oboljele od HIV-a.<br /><br />“HIV virusu je potrebna aktivacija T limfocita kako bi se i sam mogao uspješno umnožavati i kako bi se mogli reaktivirati oni virusi koji su u stanju mirovanja”, objašnjava Clemens, “pa bi naše novo otkriće o djelovanju minociklina na T limfocite moglo biti korisno kako bi se pronašli i neki drugi lijekovi koji imaju sličan mehanizam djelovanja.”<br /><br /><span style="font-size:85%;"><span style="font-style: italic;">Izvor: hopkinsmedicine.org</span></span><br /><br /></div>Stari Slatinikhttp://www.blogger.com/profile/07283375907149797128noreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-6301542113571804098.post-86210236103484587322011-09-01T10:26:00.000-07:002011-09-01T10:31:30.829-07:00Bakterijska ravnoteža koja nas održava zdravima<a href="http://bakterije-virusi.blogspot.com/"><img style="MARGIN: 0px 10px 10px 0px; WIDTH: 200px; FLOAT: left; HEIGHT: 200px; CURSOR: hand" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5647444466327585746" border="0" alt="" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiseGvJLTTLWskzIIBEEhxE2rSGSn4hGchD_n8lyflvf7I698jj1ABL1CN2RouXrCh25NICeA5mOUjH5c6k_OonMycWU7k_cfJNvrPxiruLFhc_9OBnPjiGCsGkXol7Ki2EkWh_xll1s6pa/s200/human-gut_200_200.png" /></a>
<br />
<br />
<br /><div align="justify">
<br />Tisuće bakterija, gljivica i drugih mikroba koji žive u našim crijevima bitno doprinose našem dobrom zdravlju. Oni razbijaju toksine, proizvode neke vitamine i esencijalne aminokiseline, te formiraju barijere protiv napadača.
<br />
<br />Istraživanje objavljeno u časpisu Nature pokazuje da je 3,3 milijuna mikrobnih gena u našim crijevima brojčano nadmašilo prethodne procjene za cijelo ljudsko tijelo. Znanstvenici u European Molecular Biology Laboratory (EMBL) u Heidelbergu radeći unutar europskog projekta MetaHIT, te u suradnji s kolegama u Pekinškom Genomics Institute u Shenzhenu (Kina) ustanovili su referentni set gena za mikrobom ljudskih crijeva - katalog mikrobnih gena prisutnih u crijevima čovjeka.
<br />
<br />Njihov rad dokazuje da se tehnike visoke propusnosti mogu koristiti za sekvencioniranje niza okolišnih uzoraka, te nas dovodi bliže razumijevanju kako održavati mikrobne ravnoteže koje nas održavaju zdravima. "Znajući koja kombinacija gena je potrebna za pravu ravnotežu mikroba koji rastu unutar naših crijeva, bi nam moglo dopustiti korištenje uzoraka stolice, koji su ne-invazivni, kao zdravstvene mjere", kaže Peer Bork, čija je grupa sudjelovala na EMBL u analizi. "Jedan dan bismo mogli biti u stanju liječiti određene zdravstvene probleme jednostavno, jedući jogurt s pravom bakterijom u njemu."
<br />
<br />Ovaj katalog utočišta mikrobnih gena ljudskih crijeva će također biti koristan kao referenca za buduće studije s ciljem da se istraži povezanost između uređenja bakterijske genetike i pojedine bolesti ili aspekta života ljudi, kao što je dijeta.
<br />
<br />Da bi dobili cjelokupnu sliku mikrobnih gena prisutnih u ljudskim crijevima, Bork i kolege su se okrenuli području u nastajanju - metagenetici, u kojoj istraživači uzimaju uzorke iz okoliša da bi proučavali i sekvencionirali slijed svih genetskih materijala sadržanih u njima. Oni su bili prvi koji su uposlili metodu visoke propusnosti pod nazivom ilumina, sekvenciranja u metagenetici, rastjerujući prethodne sumnje o provedivosti korištenja ove metode za takve studije.
<br />
<br />S bakterijske točke gledišta, ljudsko crijevo nije najbolje mjesto za udomaćivanje, s niskim pH i malo kisika i svjetlosti. Dakle, bakterije su morale razviti sredstva za preživljavanje u tom izazovnom okruženju, koja ovo istraživanje sada počinje otkrivati. Znanstvenici su identificirali gene koje svaka pojedina bakterija treba da opstane u ljudskim crijevima, kao i one koje moraju biti prisutne da bi zajednica napredovala, ali ne nužno u svim pojedincima, jer ako jedna vrsta proizvodi nužni sastojak, druge ne moraju. To bi moglo objasniti druga znanstvena otkrića, naime da su mikrobiomi pojedinih ljudi više slični nego što se ranije mislilo: čini se da postoji zajednički skup gena koji su prisutni u različitim ljudima, vjerojatno zato što bi se osiguralo da se obavljaju ključne funkcije. U budućnosti, znanstvenici bi željeli istražiti da li iste ili različite vrste bakterija doprinose tim genima u različitim ljudima.
<br />
<br /><em><span style="font-size:85%;">Izvor: esciencenews.com
<br />Autor: Darija Jurišić
<br /></span></em></div>Stari Slatinikhttp://www.blogger.com/profile/07283375907149797128noreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-6301542113571804098.post-62528292860617077712011-06-18T22:59:00.000-07:002011-06-18T23:05:47.086-07:00Trenirane bakterije pretvaraju biootpad u plastiku<a href="http://www.tvprogramzapc.net/"><img id="BLOGGER_PHOTO_ID_5619807343971353858" style="FLOAT: left; MARGIN: 0px 10px 10px 0px; WIDTH: 200px; CURSOR: hand; HEIGHT: 200px" alt="" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhLC4Ydfpxm-SPTiOgwDasdPVjrsF0QdyuzEzZJz840zWE9rlDcqg-v0SAWXbFquaFbRRyV1S7ocwflYuYdodTYAEQwqMBnQPPk81fHoeOZLCuILEDhgFEBdxk6o-v3JFbtd_Vr68J1t00z/s200/Safety13.jpg" border="0" /></a><br /><br /><div align="justify"><em><span style="font-size:85%;">Izvor: znanost.com, autor: Ivana Markovac<br /></span></em></div><br /><div align="justify">Istraživač Jean-Paul Meijnen 'trenirao' je bakterije pretvarajući sve glavne šećere u povrću, voću i vrtnom otpadu efikasno u visoko kvalitetne ekološki prihvatljive proizvode, kao što je bioplastika.<br /><br />On će braniti svoju doktorsku disertaciju na ovoj temi, koja je provedena u okviru programa NWO B-Basic, na TU Delft u Nizozemskoj, u ponedjeljak 22. studenog 2010.godine. Danas postoji znatan interes za bioplastiku. Tehnički problemi vezani uz pretvaranje ljuske krumpira u sunčane naočale, ili šećerne trske u branike automobila, već su riješeni. Postojeće metode, međutim, nisu vrlo učinkovite: samo se mali postotak šećera može pretvoriti u vrijedne proizvode. Prilagođavanjem prehrambenih obrazaca bakterija te ih potom trenirajući, Meijnen je uspio u pretvaranju šećera u prerađene materijale, tako da nema gubitaka biootpada.<br /><br />Omiljena sirovina za takve postupke su biološki otpadi zaostali u proizvodnji hrane. Lignoceluloze, složene kombinacije lignina i celuloze prisutne u stabljika i lišću biljaka koje im daju njihovu čvrstoću, upravo je takav materijal. Hidroliza lignoceluloze kida duge lance šećera koji čine okosnicu tog materijala, oslobađajući pojedinačne molekule šećera. Te molekule šećera kasnije mogu dodatno obraditi bakterije i drugi mikroorganizmi kako bi se formirale kemikalije koje se mogu koristiti kao osnova za bioplastiku. Plod biljke, kao što je kukuruz, može biti korišten kao hrana, dok neiskorišteni otpad, kao što su lignoceluloze formiraju sirovine za bioplastiku.<br /><br /><strong><em>Rezanje cijene procesa </em></strong></div><strong><em><br /><div align="justify"><br /></em></strong></div>"Nažalost, proizvodnja plastike iz biootpada još je uvijek prilično skup proces, jer otpadni materijal nije u potpunosti iskorišten", objašnjava Jean-Paul Meijnen. (Treba napomenuti da se ovdje radi o poljoprivrednim biootpadima u tom kontekstu, a ne o vrtnom otpadu koje recikliraju domaćinstava.) Predobrada tih biootpada dovodi do proizvodnje raznih vrsta šećera kao što su glukoza, ksiloza i arabinoza. Ova tri šećera zajedno čine oko osamdeset posto šećera u biootpadu. Problem je u tome što bakterije s kojom je Meijnen radio, Pseudomonas putida S12, može samo probaviti glukozu, ali ne i ksilozu ili arabinozu. Kao rezultat toga, četvrtina od osamdeset posto ostaje neiskorištena. 'Logičan način za smanjenje cijene troška bioplastike je stoga 'učiti ' bakteriju da probavi i ksilozu i arabinozu.'<br /><br /><strong><em>Enzimi </em></strong><strong><em><br /><div align="justify"><br /></em></strong></div>Ksiloze treba 'pripremiti' prije nego što ih Pseudomonas putida S12 može probaviti. To se radi uz pomoć određenih enzima. Bakterije su genetski modificirane umetanjem specifičnih DNA fragmenata u stanice a to im omogućuje da proizvode enzime koji pomažu u pretvorbi ksiloze u molekule s kojima se bakterije mogu nositi. Meijnen je to postigao uvođenjem dvaju gena iz druge bakterije (E. coli) koji kodiraju dva enzima koji omogućuju da se ksiloza pretvori u dvije faze u molekule koje P. putida S12 može probaviti.<br /><br /><strong><em>Evolucija </em></strong><br /><div align="justify"><br />Ova metoda je radila, ali ne i veoma učinkovito: samo dvadeset posto prisutne ksiloze bilo je probavljeno. Modificirane bakterije, bile su stoga 'obučene' da probavljaju više ksiloze. Meijnen je to učinio podvrgavajući bakterije evolucijskom procesu, sukcesivno odabirući bakterije koje su pokazale najbolje učinke. "Nakon tri mjeseca ovog poboljšanog procesa, bakterija je mogla brzo probaviti sve ksiloze prisutne u mediju. I dovoljno iznenađujuće, te trenirane bakterije također mogu probaviti i arabinoze, te su stoga u stanju nositi se sa tri glavna šećera u biootpadu". Meijnen je također inkorporirao i druge gene iz bakterije Caulobacter crescentus. Taj se postupak također pokazao djelotvornim i učinkovitim od samog početka.<br /><br /><strong><em>Smjesa </em></strong></div><br /><div align="justify"><br />Konačno, u posebnom projektu Meijnen je uspio u modificiranju soja Pseudomonas putida S12 koji je prethodno bio modificiran da proizvodi para-hidroksibenzoate (pHB), članove klase kemikalija poznatih kao parabeni koji se naširoko koriste kao konzervansi u kozmetici i farmaceutskoj industriji. Meijnen je testirao sposobnost tih bakterija da proizvode pHB, biokemijsku tvar, iz ksiloze i iz drugih izvora kao što su glukoza i glicerol. On je sažeo svoje rezultate kako slijedi: "Ova se strategija također pokazala uspješnom, dopuštajući nam da napravimo biokemijske tvari kao što je pHB iz glukoze, glicerola i ksiloze. U stvari, korištenje smjese glukoze i ksiloze, ili glicerola i ksiloze, daje bolju produkciju pHB-a nego korištenje nepomiješanih početnih materijala. To znači da davanje prethodno obrađenog biootpada bakterijama kao početnog materijala potiče bakterije da proizvode čak i više pHB-a."<br /><br /><em><span style="font-size:85%;">Izvor: Delft University of Technology<br /></span></em></div><br /><div align="justify"><em><span style="font-size:85%;"></div></span></em>Stari Slatinikhttp://www.blogger.com/profile/07283375907149797128noreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-6301542113571804098.post-24238635492601414442011-06-14T05:18:00.000-07:002011-06-14T05:25:39.916-07:00Antivirusni proteini u našem tijelu<a href="http://bakterije-virusi.blogspot.com/"><img id="BLOGGER_PHOTO_ID_5618050068607645666" style="FLOAT: left; MARGIN: 0px 10px 10px 0px; WIDTH: 200px; CURSOR: hand; HEIGHT: 200px" alt="" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgyAYHBUgRP_NNryP9Szl1-ZAap6HzqHonZfoAQIeD6gk8VPiCBcBWqtP7UjUdpOOrEJbPpY0yTnllK6JaQXq4quuexf1v92TjhGCvgU9U3j78T7JhnT-xBmCRDzW6lz0g0TgeWuMkc64u2/s200/Safety62.jpg" border="0" /></a><br /><br /><br /><div align="justify"><br />Još prije 25 godina znanstvenici su, u jednom istraživanju gena na koje utječe interferon, pronašli proteine koje su nazvali Interferon-Induktivni Transmembranski Proteini (IFITM). Tada znanstvenici nisu točno znali kakvu oni ulogu igraju u našem organizmu, znali su jedino da interferon kod njih izaziva reakciju.<br /><br />Danas, četvrt stoljeća kasnije došli su do velikog otkrića da nam IFITM proteini pomažu kako u borbi protiv obične gripe, tako i u borbi protiv drugih virusnih infekcija.<br /><br />Nakon što virus uđe u stanicu ovi ga proteini napadaju i tako štite naš organizam, dok virus u naše stanice još nije stigao otpustiti svoje patogene. Ne zna se točno kojim to mehanizmom ovi proteini napadaju viruse, ali je sigurno da se broj virusa smanjuje što je broj IFITM proteina veći. George Mendel, profesor medicine i genetike na Harvard Medical School kaže da su ovi proteini naša prirodna obrana, i da smo, kad ih izuzmemo iz stanica, podložniji virusima. Čak i kad je virus već zarazio stanice, ovi proteini, u suradnji s interferonom, bore se protiv njega, dok interferon sam to ne bi mogao.<br /><br />Abraham Brass, koji je najprije surađivao s Mendelom, a kasnije proveo neovisno istraživanje na Ragon Institute-u, kaže da interferon dobro štiti naše stanice samo ukoliko su u njima prisutni i IFITM proteini. Od reakcija na interferonsku terapiju (koja se propisuje za borbu protiv nekih virusnih infekcija) ljudi se osjećaju loše. Nuspojave bi možda mogli izbjeći povećanjem udjela IFITM-a.<br /><br />IFITM pomaže nam u borbi protiv H1N1, Zapadno Nilskog virusa, tropske groznice, ali ne i protiv HIV-a ili hepatitisa C. Da bi pokušali utvrditi kakvim se mehanizmima tijelo služi da savlada gripu znanstvenici su proveli istraživanje slično onom koje su proveli i sa virusom HIV-a. Uz pomoć RNK srušili su gen po gen i iz njega izuzeli proteine koje pojedini geni proizvode. Četiri urušena gena imala su ključnu ulogu u borbi protiv gripe tipa A, jer se njihovim izuzimanjem virus lako proširio. Tako su pronašli još dva proteina koji imaju jako sličnu ulogu kao i IFITM.<br /><br />Ovo će istraživanje potaknuti mnoga druga jer to bi mogao biti početak razumijevanja naših različitih mehanizama obrane. Jer, svaki čovjek ne reagira na gripu jednako, možda baš zbog različitosti naših proteina.<br /><br /><span style="font-size:85%;"><em>Izvor: sciencenews.com<br />Izvor: znanost.com<br /></em></span></div>Stari Slatinikhttp://www.blogger.com/profile/07283375907149797128noreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-6301542113571804098.post-20255065117120757222011-06-12T10:52:00.000-07:002011-06-12T11:23:41.217-07:00Što su bakterije i virusi<a onblur="try {parent.deselectBloggerImageGracefully();} catch(e) {}" href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjcNZg7Vsyfkk-sUOY5VOu6XR14JVuLoL_p2f7WxBjaZNE7akRvcYEGEA3lJlNsukQ1Y23HIyFWp6b2tMMvRRq5CzcZYFqktfYR_ndTFiJPK7ZQLoijp0IULJhxGIS9TmUiFd734DH4nrX_/s1600/cartoon-virus-germ-bacteria-thumb3234482.jpg"><img style="float: left; margin: 0pt 10px 10px 0pt; cursor: pointer; width: 200px; height: 169px;" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjcNZg7Vsyfkk-sUOY5VOu6XR14JVuLoL_p2f7WxBjaZNE7akRvcYEGEA3lJlNsukQ1Y23HIyFWp6b2tMMvRRq5CzcZYFqktfYR_ndTFiJPK7ZQLoijp0IULJhxGIS9TmUiFd734DH4nrX_/s200/cartoon-virus-germ-bacteria-thumb3234482.jpg" alt="" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5617399301762170594" border="0" /></a><br /><br /><div style="text-align: justify;">Organizmi koji prodiru u ljudsko tijelo nalaze se posvuda - u zraku, hrani, biljkama, u i na životinjama, u tlu i vodi, te na gotovo svakoj drugoj površini. Oni veličinom variraju od mikroskopskih jednostaničnih organizama do parazitskih crva koji mogu narasti i do nekoliko desetaka centimetara. Gotovo niti jedan od tih organizama ne izaziva bolest jer ih imunološki sustav čovjeka drži pod kontrolom. No, ako imunološki sustav oslabi ili se suoči s organizmom na koji nije stvorena otpornost, može doći do nastanka bolesti.<br /><br />Uzročnici zaraznih bolesti: mnoštvo mikroskopskih agresora<br /><br /><ul><li>Bakterije</li><li>Virusi</li><li>Gljive</li><li>Protozoe</li><li>Helminti</li></ul><br /><span style="font-weight: bold; font-style: italic;">Zaštita od zaraza. Kada je potrebno zatražiti pomoć?</span><br /><br />Dakle, većina tih organizama nije štetna, no ima i onih patogenih koji mogu izazvati bolest. Tada se imunološki sustav pokreće kako bi se borio protiv velikog broja štetnih uzročnika, a to nije lak zadatak. Virusi i bakterije lukavi su protivnici, koji stalno traže nove putove kako bi slomili obranu imunološkog sustava. Ipak, saznanja o uzročnicima zaraznih bolesti, o tome što se može učiniti kako bi se zaraza spriječila, te kada je potrebno potražiti savjet liječnika, važna su kako bi se imunološkom sustavu pomoglo u borbi protiv zaraze.<br /><br /><span style="font-weight: bold; font-style: italic;">Bakterije i virusi</span><br /><br />Bakterije i virusi su mikrobi koji mogu uzrokovati infekcije. Mogu se vidjeti samo pomoću mikroskopa. Zato ih nazivaju i mikroskopskim organizmima ili mikrobima.<br /><br /><br /><span style="font-weight: bold; font-style: italic;">Bakterije</span><br /><br />Bakterije su mikrobi koji mogu preživjeti u ljudskom tijelu, u zraku, vodi, tlu…, ali ne trebaju žive stanice da bi preživjele. Bakterije se mogu vrlo brzo razmnožavati.<br /><br />Bakterije uzrokuju bolesti kao što su:<br /><br /><ul><li> Upala pluća</li><li> Meningitis (upala moždane ovojnice)</li><li> Infekcije rana</li><li> Neke upale grla i uha</li></ul><br />Antibiotici mogu ubiti bakterije i time spasiti živote.<br /><br /><span style="font-weight: bold; font-style: italic;">Virusi</span><br /><br />Virusi su puno manji od bakterija i da bi preživjeli trebaju žive stanice. Zapravo, da bi se razmnožavali koriste žive stanice u koje prodiru. Kako? 'Prisiljavajući’ stanicu da napravi kopiju virusa. Nakon toga uništavaju stanicu-domaćina i počinju se širiti unutar ljudskog tijela.<br /><br />Virusi uzrokuju bolesti kao što su:<br /><br /><ul><li> Obična prehlada</li><li> Akutni bronhitis</li><li> Gripa</li><li> Većina upala grla i uha</li><li> Ospice</li><li> Rubeola</li><li> Virusni hepatitis</li><li> AIDS</li></ul><br />Antibiotici NISU djelotvorni protiv virusa.<br /><br /><br /></div>Stari Slatinikhttp://www.blogger.com/profile/07283375907149797128noreply@blogger.com